Znate li one majke koje bodre svoje dijete na rubu fudbalskog terena? Da, to sam ja, ja sam ta majka, hahah! I uopšte mi nije žao.

Ponosna sam što sam majka koja bezuslovno podržava svoju djecu u svim aspektima njihovog života. Od fudbalskih utakmica, časova plivanja do škole. Vjerujem da je važno biti prisutan u njihovim životima, voditi ih i podržavati u njihovom rastu i razvoju.

Svemu pristupam sa neverovatno pozitivnim stavom. “Hej, više sreće sljedeći put” ili “stvarno si dobro prošao!” su tipične izjave koje možete očekivati ​​od mene.

Ne samo na fudbalskom terenu, već i u školi. Ne osuđujem, ako imaju lošu ocjenu onda je i ovo moguće. Tu sam da ih podsjetim da je u redu pasti, sve dok se ponovo dignete. Tu sam da ih naučim da neuspjeh nije kraj, već prilika da rastu i napreduju. U očima nekih ljudi, možda sam previše. Ali nisam ovdje da ispunim njihova očekivanja. Ovdje sam zbog svoje djece, da ih vidim kako rastu, da ih vidim kako uče, da ih vidim kako uspijevaju. A ako to znači da sam ja mama sa strane koja glasno bodri svoju djecu, neka bude tako. Ne bih drugačije.

Jer na kraju dana, kada vidim svoju djecu kako se smiju i uživaju, znam da je sav trud i trud bio vrijedan toga. I to je ono što je zaista važno.

XOXO,
Nadelya!