2014. godine postala sam Nadin majka i za dva mjeseca dobila 20 kilograma. 2,5 godine kasnije dobila sam Lyad i onda sam se ponovo udebljala 20 kg nakon porođaja. Neobjašnjivo u tom trenutku i krajnje frustrirano. Svih ovih godina, prekomjerna težina je imala veliki utjecaj na mene, kako fizički tako i emocionalno. Izgubio sam se, potpuno. Postao sam nesiguran, postao sam ugađalac i malo ili nimalo pružao dodatnu ličnu negu. Nije bilo potrebe za šminkom, trenerke ili kućna odijela su bile u redu, a kosa je bila vezana u punđu.

Tokom cijele trudnoće sa Nadin smršavila sam. Kada sam krenula na porođaj, bila sam iste težine kao kada sam počela trudnoću. Kada sam 2014. godine postala majka Nadin, prelepe i zdrave bebe (manje 5 kila, haha), bila sam presrećna. On je doneo sreću u moj život! U tom trenutku bila sam spremna da istražujem svet sa njim i da mu pružim svu svoju ljubav i brigu. Ali nakon što se rodio, neobjašnjivo sam se ugojio 20 funti u roku od dva mjeseca. Radost majčinstva bila je zasjenjena mojom slikom o sebi i negativnim osjećajima koje sam imala o svom tijelu i sebi.

Probao sam sve vrste dijeta, pilule i razne planove ishrane. Međutim, ništa nije pomoglo, samo sam dobio više nego što sam izgubio. Osjećao sam se kao da je moje tijelo u neredu. Prihvatio sam to 'na svoj način' i nastavio dalje sa svojim životom. Ali primijetio sam da me to previše pogađa. Od samouvjerene djevojke do nesigurne majke, ne za mene.

2017. godine sam ponovo postala majka, ovoga puta Lyad. Bila sam sretna i jedva sam čekala da podijelim svoju ljubav i brigu s njim. Donio je i sreću na svoj način. U Bosni (odakle ja dolazim) kažemo ' svako dijete nosi svoju nafaku' . Drugim riječima, svako dijete po rođenju nosi svoju sreću sa sobom . Osećao sam se preporođeno nakon Lyadovog rođenja, kao da sam mogao da preuzmem svet. Ali baš kao i sa Nadin, i ja sam se ugojio 20 kilograma nakon što se Lyad rodio. Moja nesigurnost je rasla i počeo sam da gubim sebe. Pretvorio sam se u nekoga koga više nisam prepoznao.

Nisam više bio svoj. Prošle su godine otkako sam počeo, a moja slika o sebi je postajala sve gora i gora. Ljudi koji me nisu poznavali nisu znali ništa bolje. Ljudi oko mene koji su me poznavali neko vrijeme su to primijetili.

Gdje sam prije nosila jarke boje i provodila vrijeme na šminku, odjeću i kosu. Sada sam zapravo još manje. Radije sam se sakrio iza trenerki. Sa debljanjem od 50 kilograma, postajala sam sve nesigurnija. Postao sam ugađalac, neko ko je uvek pokušavao da usreći druge. Pošto ni sam nisam bio srećan, nadao sam se da udovoljavajući drugima neću osetiti nesretan osećaj koji sam ja imao. Da, bio sam ugodan, čak i nauštrb svoje sreće.

Pretvorio sam se u osobu koju nisam poznavao, osobu kakvu nisam želio biti. Kada sam se pogledala u ogledalo, osetila sam gađenje na sebe. Bio sam veoma nesretan.

Ali uprkos svim poteškoćama, počela sam da shvatam da sam više od svoje težine. Da moja vrijednost kao osobe i majke nije određena time kako izgledam. Počeo sam da radim na samoprihvatanju i samoljublju. Također sam znao da će ovo biti težak proces, ali vrijedilo je.

Tek 2018. sam počeo da shvatam da zapravo imam problem! U potrazi za rješenjem za svoju nesreću, došao sam do zaključka da je u mom slučaju težina igrala veliku ulogu. Vjerovao sam da će mi se vratiti mentalno stanje (raspoloženje, radost, itd.) ako smršam.

U 2019. sam bio u fazi u kojoj sam polako uviđao problem. Tek te godine došlo je do mog drugog izgaranja. Teret koji nisam mogao podnijeti. Tada sam bio najteži, imao sam 119 kilograma. To više nije bila prolazna misao; Morala sam priznati da se borim sa viškom kilograma i da je to najveći uzrok svih mojih problema. Bilo je to teško suočiti se s istinom, ali to je bio prvi korak na mom putu ka novom meni.

Da bih bolje shvatio šta se dešava, počeo sam sa medicinskim testovima. Bio je to uzbudljiv proces, pun neizvjesnosti i straha. Ali znao sam da moram ovo da uradim da bih krenuo napred. Dobio sam rezultate 2020., koji su bili sjajni. Zaista sam imala 'nešto', naime hormonski disbalans koji je doveo do toga da se moje tijelo potpuno zbuni!

Sa ovim rezultatom upućen sam na odjel za gojaznost radi smanjenja želuca. Bio sam uplašen, ali sam takođe bio odlučan da pronađem rešenje za sebe. Imao sam tada tri bolnice. Dvije bolnice su to odbile jer su imale 1 kilogram premalo.

Srećom, holandska klinika za gojaznost bila je klinika koja je mogla dokazati zašto 1 kilogram uopšte nije važan. Imali su razumijevanja i podrške, a zajedno sa još 10 drugih smo razgovarali i slijedili plan liječenja. To nije bio lak put, jer je došla i korona da pogleda. Zbog toga je sve trajalo jako dugo, predugo. Ali znala sam da mi je potrebna operacija da povratim svoje zdravlje i dobrobit.

23. septembra 2021. godine imala sam operaciju gastrične premosnice, odnosno redukciju želuca.

Želim da drugi prolaze kroz istu stvar da znaju da nisu sami. Da je u redu tražiti pomoć, pričati o svojim osjećajima i tražiti rješenje za sebe! Da ste više od svog izgleda i da vaša vrijednost nije definirana samo vašim izgledom. I najvažnije od svega, da možete prihvatiti i voljeti sebe upravo onakvima kakvi jeste. A ako ste se iznenada izgubili, potražite osobu koja ste nekada bili, jer je ta osoba još uvijek u vama!

XOXO,

Naučite da volite sebe i onda volite ostalo!